Mlada tuzlanka Jasmina se već izvjesno vrijeme bori za život svoje majke koja se liječi od raka. Njena priča je uveliko drugačija od, nažalost, previše malignih priča koje metastaziraju po našem društvu. Ona je zapravo, odlučila drugačije se boriti sa opakom bolešću. U mnogome drugačije od onoga što joj govori društvo i okolina. Kada joj kažu da nešto ne može, ona se usprotivi i kaže “DA, MOGU!”. Njenu facebook priču donosimo u nastavku.
“DA, MOGU!
– Dana kada su mi saopštili na UKC Tuzla da od mame nema ništa, da joj je još malo života preostalo i da ja tu ne mogu ništa (tačno ovim riječima) tog’ trenutka kao da su mi odsjekli noge i pucali u srce, no duboko sam udahnula i odgovorila im- DA, MOGU!
– Dana kada sam započela sa skupljanjem donacija, mnogi su rekli krenuvši od rodbine, pa do prijatelja, do poznanika i nepoznanika da mi govore “Jasmina pusti, prihvati, ne možeš tu ništa”, odgovorila sam- DA, MOGU!
– DA, pronašla sam kliniku snagom volje i voðenjem sa time da koliki je broj doktora u cijelom svijetu od kojih neka jedan od njih mi iznese mišljenje da postoji način i rješenje ja znam što mi je činiti i DA stupila sam u kontakt sa klinikom i DA skupila sredstva za prvi odlazak za Tursku oko 4000KM je iznos bio, gdje ponovno svima upućujem DA, MOGU!
– Moja mila draga majka se jedva kretala u tom’ trenutku, ali JA, JA sam je na svojim leðima držala, u situacijama kada drugačije nije bilo moguće vozila sam je na koferu na aerodromu jer moj odgovor je bio DA, MOGU!
– Nakon nekoliko dana provedenih u Turskoj i nalaza koje su joj radili svaki dan, njenog povraćanja svaki dan, neprospavanih noći sa mojom fizički i psihički napačenom majkom ponovno lomim se, otkidam svaki djelić sebe, smijem se na svaki njen pogled dok se duša kidala, jer ja sam znala svoj odgovor. DA, MOGU!
– Nakon nalaza iz Turske ponovno me pokušavaju oboriti doktori sa UKC i da trebam mamu smjestiti na kliniku gdje su umirući pacijenti, te da njoj spasa nema, da ima nekih 3 mjeseca života i da nažalost ja ne mogu tu ništa, no moj odgovor (koji je izazvao njihove izbezumljene face) je bio DA, MOGU!
– Nakon što sam dobila proformu za troškove liječenja i troškove operacije, hospitalizacije uslijedila su nova rušenja tla pod mojim nogama od rodbine, prijatelja, poznanika, nepoznanika uz riječi: “Jasmina, mnogo je to novca za skupiti u dva mjeseca, nećeš uspjeti to izvesti, ali nikako, jednostavno ne možeš shvati to, znamo da ti je teško i sve, ali Bože moj tako htjelo biti” na što je uslijedio moj odgovor- DA, MOGU!
– I evo nas danas nakon smrtnog roka moje majke od strane doktora UKC-a nasmijane na posljednjem ciklusu hemoterapija, evo nas tu sa posljednjim obeshrabrenjem gdje su na klinici nam priredili dodatni trošak od 2400KM zbog promjene cijene lijekova za hemoterapiju na tržištu i produžili proces skupljanja sredstava na što naravno dobijam poruke: “Jasmina valjda uspiješ, valjda skupiš”, pogrešno dragi moji, kod mene ne postoji valjda, moj odgovor je uvijek DA, MOGU!
P. S. HVALA VAM NA ČITANJU DIJELA MOJE PRIČE NAZVANE “DA, MOGU!” JER ZAPAMTITE JEDNO, GDJE POSTOJI VOLJA, POSTOJI I NAČIN, A SAMO DRAGI ALLAH/BOG JE TAJ KOJI MOŽE DA KAŽE GDJE PUT ZAVRŠAVA I NIKO VIŠE!!!”
Ukoliko želite pomoći Jasmini i njenoj majci, evo načina:
Ime na koje vršite uplate: Rusmira Zukančić
Svrha uplate: Pomoć za liječenje
Banka: ZiraatBank BH d.d.
Broj računa za KM: 1861410333747708
Broj računa za EUR, CHF, USD: 1861415410608495
IBAN: BA391861415410608495
