Često za nešto znamo reći kako donosi nesreću, a da zapravo ni ne znamo zašto. Toliko se dugo vjeruje da donosi nesreću da se mnogi više i ne pitaju kada je i kako praznovjerje nastalo.
Iako smatramo praznovjernim, većina nas smatra da crne mačke i razbijena ogledala donose nesreću.
Pored ovih praznovjerja, mnogi vjeruju i da kišobran u zatvorenom prostoru, također donosi nesreću.
No, zašto je to tako?
Prema jednom od objašnjenja, za slučaj s kišobranima su “krivi” Egipćani. Prvi kišobran zapravo je bio suncobran i nije imao nikakve veze s kišom. Bogati Egipćani nosili su sa sobom suncobrane od papirusa i perja, koji su služili kao statusni simbol. Navodno bi otvaranjem svojih suncobrana u zatvorenom prostoru naljutili boga sunca Ra i zbog toga trpjeli posljedice.
I druga teorija o nesreći koju donosi otvoreni kišobran uključuje egipatsko božanstvo. Egipćani su radili suncobrane u znak zahvalnosti na zaštitu božice neba Nut, koja je svojom sjenom štitila stanovnike od vrućine, suše i žeđi. Svete kišobrane mogli su dotaknuti samo odabrani ljudi.
Moderni kišobrani nastali su sredinom 19. stoljeća kada je Samuel Fox patentirao Paragon, model s čeličnim okvirom i tkaninama poput svile, pamuka i lana – kao i mehanizmom koji je olakšao otvaranje.
Kako se Foxov kišobran otvarao puno lakše nego njegovi prethodnici od kitovih kosti ili trske, bilo je lakše ozlijediti prolaznike, a u zatvorenom prostoru rizik je bio još i veći. Najvjerojatnije je da je praznovjerje nastalo u to vrijeme, kako bi se osvijestila opasnost od nezgoda.
